Sjećam se jučerašnjeg dana.. nije nešto hepi krenuo, jerbo sam išla nakon dugo godina kod doktora, rutinska kontrola – više manje – te sjedila u čekaonici i iako su mi pričali da je to normalno u RH, sad sam tek “uzadovoljena” jer sam imala priliku sama se uvjerit da je istina… dakle ja kulturno nazvala sestru i pitala jeli mi treba termin, veli ona da nek samo dođem, da će me doktor PROZVATI, ok aj mislim si, nije bed, blizu je pa ću ponesti nešto za čitat i sjesti i čekati da me se prozove.. Stigla sam i nije bilo sestre, unutra su stajala 3 penzića i jedna mlada žena sa maskom na faci… predala sam svoju karticu i uredno sjela i čekala… shvatila sam da možda sestre nema jer je možda pauza, otišla sam do vrata da pročitam radno vrijeme i vrijeme pauze – 10.30-11.00, pogledala sam na sat: 11.15h, hajd dobro.. nije bed, imam vremena, čekat ću.. sestra je došla i nakon nje su ušetali jedan srednjogodišnji gospodin u odjelu i mlada naperlitana, kako kome mirišljava, štikličasta odjevena u Louis Vuitton torbu ženica, ili starija cura, ne znam.. uglavnom ušetali su kao lordovi i išli srdačno pozdraviti sestru, kako su kulturni, mislim si i čitam dalje… međutim nije ostalo na pozdravu preko prozora, nego je sestra odmah sa osmjehom na licu rekla da neka slobodno uđu na stražnji ulaz, iliti VIP-ulaz, kako sam poslije shvatila. Zadržali su se ziher preko dvajst minuta, nisam mjerila, no bilo je dosta dugo.. svi penzići koji su bili ispred mene su i dalje čekali, jer ko su oni, ne rade pa nek čekaju, a ko sam ja u svojim bijelim starkama sa naslikanim crvenim pticama.. nisam obukla ispravnu obuću i nemam ispravno stanje na računu i nisam došla sa be-em-vejcem nego isuse bože – pjehe! Naravno da je jasno ko suza – JA nesmijem na VIP-ulaz!!!! A da i smijem ne bi išla, jer je kulturno čekat, jer i da imam to što nemam, nisam vrijednija od penzića ili cure u starkama, nego smo svi ljudi i za sve ljudove bi trebao postojati jedan jebeni ulaz a ne dva koja nas dijele na smrtnike i VIP-nesmrtnike! Ako se treba nekog propuštat to su djeca iz razloga da ne skaču i ne vrište po čekaonicama i jako bolesni i slabi ljudi… trudnice isto… da se ne zaraze od ovih sa maskama.. al definitivno ne louis vuiton i slične sprdačinice!
Ajd mislim si možda mu je vlastiti brat i njegova frajla ili daj bože samo kćer jer je ziher 20 godina mlađa, pa neka uđu, zašto bi morali čekati ako su rodbina, jel tako!? Međutim na moje izenađenje je ušla slijedeća VIP-Gospođa, visoka 2,5m isto jako fino dotjerana, i ona je smjela na VIP-ulaz! Nakon nje jedna bakica – isto super fino odjevena – i ona ide na VIP-ulaz!!! Sva gospoda smije na VIP-ulaz i nitko ne mora čekati??? Absolutno niti jedna od gospođa nije morala niti jednu minutu provesti u čekaoni dok sam se ja već usmrdila čekajući da me se prozove!!! Al dobro, zahvaljujući jutarnjoj meditaciji bila sam prilično jedno smireno biće – bez ispoljavanja agresive – još.. Tu se motalo i nečije dijete koje je non stop vrištalo, djete nije bilo malo, da se razumijemo, smjelo je skakat po materi po glavi i bacat se na pod, te trčat vrištajući ko manijak kroz čekaonu, nikom ništa, hajd dobro, nije bed, to je samo neodgojeno dijete kojem možda još ima spasa…Primjetila sam da je jedna bakica ušla na uobičajeni smrtnički ulaz iako je došla poslije mene, nisam se obazirala jer je valjda ovdje red da svako po staležu ulazi na ulaz koji hoće i kad hoće, nego nastavila dalje čitat.. kad odjednom čulo se zvonce i majka od tog derišta me je pogledala i rekla: “Vi ste na redu!!” A tako znači, tako me se znači proziva – pa nisam znala, ja sam mislila da doktor proziva sa prezimenom, kao što je i vanka običaj, nisam znala da moram sama pazit kad sam došla i kad sam ošla, ali ako sama pazim ko je zadnji, teoretski bi se VIP ulaz trebao zacementirat jer VIP osobe ne smijemo ubrajati u rutinski red tako da mi sistem “brojim sam” baš i nema previše smisla…
Jutros neslobodnovoljno buđenje od mladog mačora koji se posvadio sa mojom japankom.. činim fatalnu grešku i uzimam lap top iako nisam meditirala!!! Znači potencijalno nabrijana da boli… što čitam na fejsu je slijedeće – Papa poručio da se ne ševimo ko zečevi, krasno, ko je on da mi govori kako ću se ševit, ko zec, ko kornjača, ko pes ili riba, moja jebena stvar, jel nema čovjek pametnijeg posla nego da se bavi sa seksom koji je njemu koliko mi je poznato zabranjen!!! Slijedeći post – kreditaši prijete samoubistvima i tu čitam čitavu polemiku, nastale su grupice, znači oni koji su protiv onih koji su digli kredite, jer ko ih je uopće natjeravo da si dignu paru, onda oni koji imaju kredite pa naravno jedini razumiju svoju muku te se pokušavaju obraniti u komentarima, te oni koji su protiv svega i svih te oni koji jedva čekaju da popljuju nekog i da se posvade s nekim kako bi se jeftino rješili nakupljenog emotivnog smeća kojeg su besplatno dobili….čitam dalje o Jadranskom moru koje je do sad u 99 točaka bilo prečisto i pitam se što će biti kad počnu bušiti, pomalo sam već i tužna no zadnja vijest me dokrajčila i to je nasilna smrt psa kako bi s njim parodirali po cestama Makedonije.. tu sam već na rubu živčanog sloma, potpisujem peticiju jer to je jedino što u ovom trenutku iz kreveta mogu putem ovog jebenog lap topa učinit… diši diši…diši…… idem vidit šta se spasit da i neko vrijeme utonut u sebe…
Namaste.
Osobno blebetanje 