Kako je zanimljivo kako se u jednom danu tj. u jednom trenutku sve može promjeniti, podsjeća me uvijek na prolaznost života i određenih situacija.
Dakle, lost Šapica se vratio sam doma, nakon 10 dana potražnje, nakon što smo ga zamjenili sa drugim mačkom, kojeg hranimo svakodnevno, nakon što je kiša isprala moja očekivanja, da ćemo ga lako vratiti, nakon puno sati provedenih u grmljima u tuđim vrtovima se frajer sam vratio, bilo je jednostavno, kao što sam i afirmirala ali sam u jednom trenutku prestala u to vjerovati. Kad sam se pomirila sa situacijom i pustila sve, naravno uz daljnju potražnju lost mačka, su se stvari odvijale same od sebe.
Ali naučila sam dosta toga, moja granica strpljenja je puno višlja nego što sam mislila, dobro je ostat cool u svim situacijama, naravno nemoguće je ostati pozitivan kad si sjeban ali gledati stvar samo i isključivo sa pozitivne strane pa makar zabrio. Mi recimo nismo znali da hranimo mačka identičnog izgleda, mislila sam “dobro da je barem jeo”, pa makar se sakrivao od nas, “dobro da znam di se nalazi, mogu doći i svaki dan ga nahraniti, jednog dana će možda htjeti ići doma”. Bez obzira što sam totalno zabrijala i što je činjenica ta da je the real Šapica pravu hranu samo jednom u 10 dana jeo – barem od nas – bez obzira što se sakrivao u blizini kuće, i došao tek kad je bio spreman, nisam gubila glavu, bila jesam tužna često i razočarana što ga ne možemo naći ili što nam ne uspjeva da nam se krivi Šapica približi, potrebno je bilo puno snage i strpljenja za ovu situaciju. Najveći poklon je bilo njegovo maženje nakon dugih 10 dana, kad se ispružio među nas, preo na sav glas i uživao opet u svom domu.
Nakon nekoliko sati sam dobila po nosu od šefice jer sam pred jednom učenicom (na Skype-u) pušila cigaretu. Bila je jako ljuta, iako pušim pred svim učenicima, ali se Viktoria jedina žalila na online dim cigarete. Ona je jedna nova učenica koja mi je od prvog trenutka otežavala život jer nije htjela razgovarati (a želi učit jezik) nego je još i sabotirala nastavu kratkim odgovorima da ili ne na moja pitanja, te komentirala kako je tekst dosadan ili kako nije u stanju izmišljat rečenice jer je to laž… preznojila sam se predavajući te pokušavajući naći pravi put do nje. Znanje mlade 19-godišnje Viktorie iz Mađarske ne odgovara stupnju koji joj je greškom dodijeljen, otkrila sam njeno neznanje i tako zaslužila da me ocrni kod šefice zbog online dima moje cigarete. Shvaćam to. Shvaćam način na koji njen ego funkcionira zato se ne ljutim, jasno mi je i da nije ok pušit pred nekim zadrtim ljudima – iako živimo u 21. stoljeću i smatram da to nije ničija stvar hoću li pušiti pred kamerom u svom vlastitom domu jer se dim ne prenosi online putem. Interesantno je da mi šefica šalje popis literature koji je njoj pomogao da se rješi pušenja, bez obzira želim li se rješit toga ili ne, a ne želim i to je jednostavno moja osobna stvar za koju naravno nema mjesta u nastavi u toj školi, šta ću raditi sa mojim privatnim učenicima je zaista moja osobna stvar i to mi nitko ne može zabraniti, naravno da se mogu prilagoditi situaciji i ispoštovat pravila škole o kojim do sad nisam imala pojma. Također je zanimljivo što mi šefica govori da je pušenje cigarete ok u strip clubu, otom potom. Ostala sam bez Viktorie i s tim si olakšala dušu i život, zahvaljujući zabranjenom online dimu.
Ali to ne mjenja činjenicu da mi je ekstremno drago što je lost Šapica sad opet u našem toplom domu i što sam više nego zahvalna na mom životu i njegovom sadržaju, možda će zvučati glupo ali obećala sam Bogu neke stvari koje u suštini meni pomažu te mom duhovnom i tjelesnom razvoju. To nije nikakva žrtva ili slično, radi se o meditaciji, jogi, čitanju, pisanju, kreativnosti, sve što uvijek mislim da bi trebala činit često a često preskočim.
Imam predivan život, imam sve što mi treba, mir, posao, mace na okupu, muža koji me obožava, topal dom, a to što nemam ni ne trebam imati, tako kako je, je najbolje za ovaj trenutak. Kako je bilo, kroz što smo sve prolazili zadnjih godina sadašnjost je jednostavno savršena. Zdravi smo i zahvalni na svemu što imamo oko sebe i u našim životima. Tek kad ti život opali šamarelicu počinješ opet cijenit što si imao jer nisi znao koliko si u biti sretan.
Osobno blebetanje 