Došli smo prije pet mjeseci na otok. Živim već pet mjeseci opuštenijim životom nego do sad. Češče sam u prirodi, ljepša je i zdravija priroda, no da li sam ja zdravija? To je upitno. Da li sam sretnija? U biti kao da mi je to još važno? Sreća je precijenjena. Uzimam si premalo vremena za sebe. Sinoć smo odgledali zalazak na plaži pored kapelice. Totalna romantika za ženu koja nikad nije cijenila romantiku. Iako sam ja inzistirala na ostanku do samog kraja zalazka, bilo je totalno magično. Imam priliku to svaki dan doživjeti, ali ne činim to svaki dan. Ne cijenim svaki svoj trenutak… Stalno te maštarije… nekakva kuća s vrtom.. s prekrasnim pogledom,.. stalno nove maštarije, novi planovi…meni je lagano već pun kurac takvih maštarija! Vrijeme je da se živi u realnosti a to znači u sadašnjosti! Sad danas upravo u ovom trenutku dišem i živim. Jedino što imam je ovaj dragocijeni trenutak u kojem se ulijeva prošlost i ostavlja trag za budućnost. Jedino sad mogu biti sretna. Jedino sad mogu biti ispunjena a ne sutra a ne za godinu dana a ne kad ostvarim to to i to… ne! Jedino sad! U biti sam shvatila da nemam nikakve snove više. Pa čak ni onaj san o vlastitoj brodici kako bi mogla što više vremena provoditi na moru i što dalje od civilizacije, me više ne ispunjava. Imam osjećaj da iako je sve realno, mi nismo u stanju doći do toga. Zašto? Jer vidim koliko malo smo do sada postigli, u biti absolutno ništa osim dragocjenog iskustva! I ako se to nastavi nalazit ćemo se još milijun godina na nultoj točki bez snova, ciljeva i ambicija. Zvuči katastrofalno, znam. I zašto uvijek imam osjećaj da to nije dovoljno, da ja nisam dovoljna, da ne dajem dovoljno, da ne činim dovoljno. Zašto imam osjećaj da se konstantno nalazim u potisnutoj depresiji. Zašto imam osjećaj da nemam apsolutno nikog na ovom svijetu tko me razumije i zašto bi uopće trebala imati nekog kad se ni sama ne razumijem. Koja je to moja sudbina? Da li je uopće zacrtana u mom životu ili sam zaboravljena i samo bačena na ovaj okrutan svijet u kojem se očito ne snalazim. Ne vidim veselje u ljudima, jedino u životinjama i prirodi. Zašto se nisam rodila kao mačka?
Osobno blebetanje 